Arhiv tekstova

U organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« u utorak, 29. siječnja, u čitaonici Gradske knjižnice održano je predavanje o Iliji Kujundžiću i Miji Mandiću, u povodu 150. obljetnice od rođenja dvojice sljedbenika biskupa Ivana Antunovića, preporoditelja bačkih Hrvata.

»Večeras je prigoda da se sjetimo dvojice velikih učenika Ivana Antunovića, ljudi koji su dobro shvatili i prenijeli njegovu ideju, te postali graditelji za dalje«, rekao je u uvodnoj riječi mons. dr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta.

BORBA ZA JEZIK: O Iliji Kujundžiću (1857.-1929.), jednom od, kako ga je nazvao,  posljednjih pripadnika stare Antunovićeve garde, govorio je mons. Stjepan Beretić, urednik »Subotičke Danice«. Ilija Kujundžić je rođen u Subotici, a sveto bogoslovlje studirao je u Kalači, uz pomoć Ivana Antunovića, čiji je kasnije bio suradnik. Od 1881. do 1884. bio je župni vikar u Dušnoku kraj Kalače, a od 1885. istu dužnost je obnašao u Lemešu. Napisao je »Osnovni katekizam« za pučke škole 1896., »Sveti Antun Padovanski i krušac ubogih« 1899., molitvenik »Sveti Antun Padovanski« 1928. godine. Priče i anegdote objavljene su mu u »Subotičkoj Danici« i listu »Neven«. Kao vjeroučitelj u pučkim školama u Subotici, kako je ukazao mons. Beretić, Kujundžić se zalagao za uvođenje narodnog bunjevačkog jezika u škole, prihvaćajući hrvatski jezik kao književni. Kujundžićeva živa djelatnost nastavljena je i njegovim odlaskom u mirovinu 1919., kada je živio u Subotici. »I u svome rodnom gradu se dokazao kao marljivi radnik. Kao umirovljeni svećenik uređivao je ‘Neven’, a bio je urednik i jednog lista na mađarskom jeziku. Jedno vrijeme je uređivao ‘Subotičku Danicu’. Ta njegova svestrana djelatnost izazivala je divljenje crkvenih uglednika«, rekao je mons. Beretić, zaključivši da je Kujundžić svojim djelom zaslužio ne samo spomen predavanje, nego znanstveni simpozij, kojim bi se bolje osvijetlile njegove zasluge za jezik, narod i Crkvu.

POKRETAČ »NEVENA«: Mijo Mandić (1857.-1945.) rođen je u Kaćmaru, gdje je završio pučku školu, a građansku i učiteljsku školu u Kalači. Ovaj bunjevački »kultur-treger«, kako ga u jednom tekstu naziva dr. Matija Poljaković, u svom je školovanju bio također potpomognut od strane Ivana Antunovića. Jednom od njegovih najvećih zasluga, kako je ovom prigodom ukazao povjesničar dr. Slaven Bačić, smatra se pokretanje »Nevena« 1884. u Baji, lista koji je u kontinuitetu izlazio do Prvog svjetskog rata. U ovim novinama, a kasnije i drugim, Mandić je objavio izuzetno veliki broj članaka, koje je potpisivao pseudonimom. Uz svoju prosvjetnu djelatnost, kako je istaknuto, bio je jedan od najvećih boraca za hrvatski jezik u školama.

»Problemi s kojim se Mijo Mandić susretao i danas su živi. Devedesetih godina, koje su iza nas, a i dan danas, neki pišu u hrvatskim časopisima pod pseudonimima. On se borio za narodni jezik u školama, a i danas, nažalost, imamo tu tendenciju državnih vlasti da se obrazovanje na hrvatskom jeziku svede na puku formu. Uz primjer Mije Mandića i Ilije Kujundžića, ostaje da se dosljedno borimo za to naše pravo«, rekao je Slaven Bačić.  

 

D. B. P.